Uspavana lepotica

Nekada davno živeli su jedan kralj i kraljica. Mnogo su se voleli i željno iščekivali prinovu. Vreme je prolazilo, ali nikako da stigne beba. Bilu su strpljivi u početku, ali priroda nikako da odreaguje. Kako je vreme prolazilo tako je dolazilo sve više patnje. Primetio je njihov psihoterapeut da se oni sve više ljute na taj život i tu prirodu koja nikako da podari dete. Oni baš nisu bili spremni da se suoče sa ovom temom i vide kako bi se sa tim nosili. Možda bi i to došlo na red, ali eto jednoga dana stigoše dobre vesti. Kraljica je trudna.

Continue reading “Uspavana lepotica”

( Ne) stiže spasilac

” Što se ti oko njega toliko mučiš? Stalno si okupirana time da treba da mu pomogneš. I ne samo njemu, takva si i sa svojim prijateljima, sa porodicom. Uvek to radiš.”

“Ali treba mu pomoć. Ja ga razumem. Ja znam kako da mu pomognem. Pa da, tako je i sa drugima. Ako znam gde je problem zar ne treba da pomognem? Zar nije to vrlina? Zar nije to ljubav?”

Continue reading “( Ne) stiže spasilac”

Najviša forma ljudskog stvaranja

Ispratila sam poslednjeg klijenta za danas. Ugasila sam svetla i krenula ka izlazu. Dok su se moje misli još uvek bavile logistikom i tražile ključ iskoči mi već verbalizivan osećaj. On se očito bavio iskustvom, ova logistika mu je dosadna. I puf, kaže: “Koliko je umetnosti danas stvarano u ovoj prostoriji.” Ih, pomislim, možda je malo previše poetična i teatralna izjava, no tu je i mene celu zainteresovao da čujem još. I tako sam počela da se slušam:

Continue reading “Najviša forma ljudskog stvaranja”

Prisluškivanje nesvesnog

Ona: Ne mogu da ti objasnim. Ne slušaš me. Samo teraš po svom i uglavnom me ignorišeš.

On (upadajući u reč) : Ne ignorišem ja tebe. Ja tebe čuvam. Ja sam taj koji o tebi brine. Ti si ta kojoj nije ništa dovoljno. Šta god ja uradio tebi opet treba još. Njanjava si i spora. Da ti nema mene u depresiju bi pala.

Continue reading “Prisluškivanje nesvesnog”