Ti to zoveš ljubav

Ljubomora

Baš ima dobrih stvari u ovoj novoj tehnologiji. Evo, mislim se kako bi bilo interesantno kada bi postojala neka unutrašnja aplikacija kojom bi na klik mogli da prevedemo šta stoji iza nekih naših izjava. Pa tako umesto sa npr. srpskog na engleski, mi možemo sami sebi da prevedemo sa svesnog na nesvesno. I onda se tako na klik osvestimo. E sada, znam ja da to tako ne ide i da treba vremena, no evo pustila sam malo mašti volju da bar vidim kako bi to izgledalo.

Ljubomora – prevod svesno

“Ja mnogo volim tu ženu. Moje potrebe su usmerene ka njoj. Jeste, imao sam dosta njih, ali ovu najviše volim. Ja imam jak osećaj lične vrednosti i vrednujem nju. Ja je nikada ne bih prevario. Ja sam samopouzdan svakako i tačno znam šta i koga hoću. Moja ljubomora traje, ali to je zato što je mnogo volim. To je dokaz moje ljubavi. “

Ljubomora- prevod nesveno
rezultat pretrage:

“Ja ustvari ne volim tu ženu zrelo. I sam imam problema da volim sebe. U svim tim mojim ljubomorama se pojavljuju moje narcističke potrebe koje me sprečavaju da razvijem ljubav. Neka prolazna ljubomora može pokazivati intenzivna osećanja ljubavi ali kod mene je to duboka ambivalencija. Nametljiv sam i prisilan i vezujem se za te ljubomorne misli i tako uspevam sve ostalo da potisnem. Ja ne mogu da podnesem ni ideju gubitka “ljubavi” jer to za mene znači smanjenje moje vrednosti. Depresija i agresivnost i čežnja sve se tako umeša i preplavljuje me i na samu pomisao. Vremenom postajem sve više paranoičan da će ona mene prevariti jer to isprojektujem. Pomoću projekcije rešim se svog impulsa ka neverstvu. Imam jaku želju da je posedujem jer to meni daje samopoštovanje. A to me zapravo čini zavisnim od nje. I onda mislim to je ljubav. Nije. Ona je meni samo objekat, kao što sam i sam sebi.

Nevoljivost

Ljubomoru prati osećaj poniženja zbog povrede koju ona nanosi samopouzdanju i osećaju sigurnosti. I ta povreda nije uvek svesna. Zapravo, što je više besa i agresije osoba se oseća manje povređeno. I obrnuto. Što je manje agresivna to se oseća više povređeno. Ispod osećaja inferiornosti i poniženja stoji još jedan, manje svestan, sloj osećaja bezvrednosti, utučenosti i krivice. Sve ovo zajedno obavija ideja da ako nije voljena od jedne osobe ( ili misli da nije) to znači da je niko ne može voleti. Dakle, on misli da nije voljiv kao osoba. Oseća se da je odbačen jer nije dovoljno dobar generalno. I u tom grmu su svi strahovi od samoće, izolovanostj, usamljenosti i depresije. To je sve ono što oseća da ga napada, a on ne može da se brani. Iz najdubljih bolnih iskustava izlazi sećanje na zavisnost sa svim opasnostima koje zavisnost nosi. Tu nesvesna osećanja kulminiraju i sva osećanja izlaze na “suparnika”.

Neko veći, pardon bolji, uzeće mi mamu, pardon ženu

Evo i mene ovaj prevodilac malo zbunio. Ako ste se interesovali i listali objašnjenja Edipovog kompleksa možda se i vaš “prevodilac” pogubio. No, o čemu se kod ljubomore još radi?

Ta prisila i ljubomora, probuđena u aktuelnom odnosu, se već nekada dogodila.
Kako to, pitate se, kada je on sada opterećen sadašnjom devojkom?
Pa taman ovde da podsetim da su ti razni neurotični strahovi strahovi od ponavljanja prošlosti. Tada se čovek plaši zapravo onoga što se dogodilo, a ne toliko onog što će se dogoditi.
Elem, to što se nekada dogodilo nije prošlo ovog prevodioca. Potisnuto je. Nesvesno je. I uspeva da ostane potisnuto jer osećanja iz aktuelne situacije dolaze u prvi plan, a primarna povreda se vraća nazad u nesvesno.
To bi bilo kao kada bi se neko silno plašio da mu ne pukne nokat jer je to strašno, a zapravo nešto mnogo veće je strašnije. Ali lakše je ipak zbog nokta se nervirati. Nije žena baš porediti sa noktom, ali jeste odnos nesvesnog obrasca iza primera.

Dakle, sadašnje poniženje prelazi u prvi plan, a stara povreda se vraća u nesvesno. Tako je lakše.

“Nisam ja – ti si”

Ljubomora postoji svaki put kada osoba mora potisnuti svoje želje za neverstvom i kada ne može podneti gubitak ljubavi. I kao što smo kroz prevod videli ono što se može zvati merilom ljubavi zapravo je narcistička zavisnost od osobe. Tačnije objekta ( u kolokvijalnom smislu) jer tu realne celovite osobe i nema.

Ljubomora i zavisnost

Ono što još može da se desi je da te osobe zapravo često menjaju objekte. Sa jedne strane ih jako žele, da se za njih prilepe da ih poseduju, a sa druge strane se tog vezivanja i plaše. I ta jaka ambivalencija upravo se ogleda kroz te intenzivne , ali i kratke veze. I baš kao što vidimo to što bi se zvala sloboda “Idem i kod drugih žena, imam ljubavnice” ili “Slobodan sam, nisam vezan, važno je samo dobro se zezati” je sve samo ne sloboda. To su zapravo okovi dubokoh ambivalencija i ranih potisnutih povreda. Dobro, može da bude uzbudljivo jel, ali nikako i zadovoljavajuće. A ono što osoba traže je zadovoljstvo. I ako ne stane i ne uključi prevodioca juriće ga ceo život na pogrešnom mestu i nikada ga neće naći. A naravno za to će biti kriv život i ti drugi ljudi.

Uh, baš bi nam značila ova aplikacija. Mogla bi da promeni ove izvesne tokove života okovane raznim mehanizmima odbrane. Dobro, nije da ne postoji, zove se psihoterapija. Nije na klik, nije brza, nije uvek laka. Moraš u principu sam da radiš, nema već datog softvera koji radi umesto tebe. Sam pišeš svoj scenario l, ne pišu ti to neki potisnuti događaji. Hm, evo sada sve više ova odgovornost zvuči kao prava sloboda. Pa da, zato što to i jeste.

Optimalna distanca

Stvarno si slobodan kada razumeš svoje obrasce i upravljaš svojim emocijama. Nisi zavistan ni od njih ni od svih ovih zavrzlama. Tek tada možeš napraviti slobodan izbor. Osetiti sve lepo u bliskosti sa drugom osobom, osetiti sigurnost, ali i individualnost . U isto vreme biti nečiji i svoj.

Ivana Paunovic
OLI psihoterapeut i edukator