Premijera

Ponekad imam utisak slušajući priče tuđih života kao da je svuda okolo neki matriks stvarnosti. Ili ovako nekako: Kao da su svuda okolo neke pozorišne bine a ljudi sede u publici svog života. Eventualno su statisti, glumci ili ponekad asistenti režije. Neki su producenti, neki kafe kuvarice. Neki ručunovođe. Svakako su ili publika ili deo tima za izvođenje predstave.

Čini mi se da je psihoterapija tu da pomogne da čovek napreduje od publike, do zaposlenog, a kasnije i u hijerarhiji poslova.

Continue reading “Premijera”