Bila jednom jedna Ana. Ana je upoznala Milana. Dopao joj se na prvi pogled. Projektovala je fantaziju i odlepila. Umesto da vidi i upozna Milana. Počela je da ćaska pričajući sve što misli da Milan želi. Sve što misli da ona želi. – Umesto da sluša Milana, prati i artikiliše vlastite doživljaje i ideje. Tako Ana falsifikuje sebe zarad falsifikata Milana. Izmišlja, fantazira, halucinura. Priča se sve više razrađuje.
-Umesto da se posmatra i produbljuje.
Uključi se i Milan u priču pa se probije po koja istina Milana. Ne da se Ana. Iskrivi tu istinu da se uklopi u fantaziju. -Umesto da integriše u istinit kontakt. Opsednutost slabo formiranom željom i snažno postavljenog cilja u ljubavi koji joj ni sam nije jasan jer se nema kad razjasniti, jer opsednutost mota mehanizme, voza njenim ponašanjem silovitom brzinom. -Umesto da stane, vidi i oseti šta joj je potrebno.
Continue reading “Halucinacije”