Kako meriš ljubav ?

“Ja bez tebe ne mogu da živim.”
Ne možeš?

Uh.
Osobe koje mogu jedna bez druge više se vole. Zapravo pravilno bi bilo reći vole se, za razliku od prvih. Oni su posvećeniji jer su u kontaktu sa tim da je to njihov l i č n i izbor, a ne moranje. “Ja te biram”, a ne ” Ja te moram”. U zavisnosti nema ljubavi.

Ali, ima varanja. Vidite, kada svesno ili pre nesvesno, znamo da smo zavisni imamo potrebu da sebi dokažemo nezavisnost. A prvi način, uvek pri ruci jeste uključivanje treće osobe. Zavisnost nas gura u kontrolu partnera i kontrolu sebe. A kontrola i pritisak bude želju za slobodom i bežanjem iz odnosa. Ne smem da jedem čokoladu, ne smem, ne smem- bum! Eto vas umuljani u čokoladi, a zadovoljstva više nema jer ga sada obavija i guši krivica. Ali idemo dalje, sada pored zavisnosti u igru ulazi i krivica, a to je lepak za vezu. Super lepak. Sada tek imate male šanse da idete. I krećemo ponovo. U istom smeru. Želja za slobodom, želja da se pobegne, kontrola, “prekršaji”, krivica. I nova runda. Iznova i iznova. Takvi začarani krugovi teško se napuštaju.

“Kao da me nešto vuče”
prisiljava?

Tačno. Stalno se vraćamo odnosu da dokažemo da može da funkcioniše. Da popravimo narušeno. I ko šta radi vi na gradilištu uprljani sopstvenim krivicom u raljama zavisnosti.

Ne brinite

ako se prepustite zadovoljstvu odnosa sa nekim i ta osoba ode iz vašeg života preživećete. Vidite, naizgled paradoksalno lakše se oporavljamo od veza koje su bile dobre. Kada bez kontrole sa prepuštanjem uđemo u neki odnos nemamo brane i zadovoljstvo primamo, dajemo, stvaramo. I to tada stvoreno ostaje zauvek deo nas. I kada osoba više nije tu sve ono dobro iz tog odnosa sada je deo nas. Nepovratno. I dok je to u nama svaka tuga, jer je to lepo prestalo, bude ublažena, lakša, prirodnija i možda najvažnije prolazna. Krug pakla zavisnosti može biti beskonačan. Cepamo naše biće svakom novom rundom zavisnosti dok zaboravimo ko smo i šta smo. Još jedan gubitak i ispunjenje početnih strahova- da nestajemo mi i naša sloboda.

Niste predmeti koji se poseduju, već ljudi koji se vole

Nemojte nikoga prisiljavati, ni druge ni sebe. Birajte. Možete da idete, može i taj drugi. Tada ljubavnike nemate jer ne želite a mogli biste kada biste hteli. Sve možete ako izaberete. Pustite sebe i druge da birate. Da birate jedno drugo svakog dana. Dokle god želite. E, to je ljubav. Dopuštanje i poštovanje. Sebe i drugog.

Izaberi.

Daj partneru dovoljno slobode da može da ode kada god poželi i dovoljno ljubavi da to ne poželi.

Ivana Paunović
OLI psihoterapeut i supervizor