Gorčina

“Da. Osećam se bolje. Uspostavljam balans i povezujem se sa sobom. Još osećam da sam u procesu. Gorčina mi još uvek daje ukus životu. Znam da je odluka o razvodu bila dobra. Svesna sam gubitka i sve više dopuštam da osetim ono što je sve vreme tu. Bol, tuga, strah. Znaš. Slušala si to mesecima. Usudila sam se da deo tih emocija i podelim sa tobom. Znam, znam- sa sobom. Sve više osećam ljubav. Sve više pravim razliku poriva i gladi za pažnjom, uspehom, priznanjima i onim što je ljubav, zahvalnost i poštovanje. Sada mi je gorčina tako jasna. Uhvatim sebe u mislima. “Ali one imaju više. Imaju muževe, novac, uspehe. Vidi kako su srećne, zašto ja to nemam ? “. I onda kao da osetim neizdrž da odmah uđem u drugu vezu, kao neka gladna životinja koja bi sve to otela samo za sebe. Da dokaže da može i zaslužuje više od drugih. Kada god krenem da bežim od svog bola poriv je jači. Ubeđuje me da može da me spasi od bola gubitka. Da, znam. Zato sada stajem, dišem, osećam. I delim ovo sa tobom. To je moj način da izbacim gorčinu, da više ne upravlja sa mnom. To je ljubav prema sebi.” – zaokružila je Snežana svoj doživljaj i zaplakala.

Glad

Taj poriv, neizdrž, ta glad da uzmemo, da nam pripada, pohlepa- postoji (ne)svesno u svima nama. Kao takva ona je jedan od aspekta naše volje za životom. Još u prvim danima našeg bebećeg života ona se pomešala sa porivom da destruktivno i agresivno izbacimo iz sebe. U druge. Vidite, počiva na ideji da u nama ne bude destrukcije i agresivnosti već života i konstrukcije. Kao takva uvek će biti deo nas.

No, ako ne upravljamo njom desiće se baš ono čega se plašimo. Čega smo pokušali da se spasemo. Još jedan primer kako nesvesno braneći sebe od potencijalne opasnosti, nevešto i nesvesno sami postajemo ta opasnost. Dok mislimo da se spašavamo sami sebe napadamo i povređujemo.

Alavost

Naravno da svi osećamo zadovoljstvo kada nešto dobijamo i stičemo. Kada odete u neku lepu kupovinu, kada se počastite hranom koja vam prija. Kada uplatite letovanje. Kada postignete uspeh na poslu. Kada dobijate priznanja, novac. Kada steknete još znanja. Pročitate još knjiga. Verovatno uživate u privilegijama bliskih odnosa. Puno je stvari oko nas koje konzumiramo, u kojima uživamo. I neka je.
Međutim dobro je da imamo još nešto u vidu. Pored svih ovih zadovoljstava u dubini naše svesti one znače još nešto-

Ako pribavimo dobra oni su dokazi da smo i mi dobri

To su dokazi da ih zaslužujemo, da smo puni dobrih stvari. I možda najbitnije da smo kao takvi vredni ljubavi i poštovanja. I vidite sada, što više u to sumnjamo to nam više stvari treba. Od gladi koja se zadovolji jer su zadovoljstva svuda oko nas, prelazimo u alavost. Nikada nije dosta jer nema tih stvari, ljudi, pažnje i uspeha koji mogu da popune prazninu. Nema dovoljno dokaza da zaslužujemo ljubav.

Strah

Onda se logično sve više nesvesno plašimo. Taj strah postaje gorivo da uzimamo još i još. Pa i da otimamo. Da zavidimo. Pohlepa i njena gorčina oduzimaju sve slatke ukuse života dok slatkoću više i ne osećamo. Onda jel te biva još teže bez nje i novi ciklus počinje. Večito punih usta, večito gladni. Večito nezadovoljni.

Jemstvo

I tako sva ova stečena i oteta dobra služe kao jemstvo protiv straha od unutrašnje praznine. Od osećaja da smo loši za sebe i druge. A kako smo svega ovoga nesvesni krug pakla nas vodi sve dublje u ponor, a sve dalje od života.

Snažana

Živeći u samostvorenom paklu pohlepe razvod je bio samo još jedan gubitak u kome više nije mogla da održava svoje obrasce. Ovaj gubitak za nju bio je još jedan “dokaz” da je nedostojna dobrih stvari. Tačka buđenja njenih najvećih strahova koje više nije mogla da ignoriše.
Srećom. To je bila tačka iz koje je krenula u drugom pravcu.

Sigurnost

Osećaj sigurnosti koji je izgradila na pohlepi srušio se. Sada ga ponovo gradi na bazi zrele ljubavi. I naravno da će stari radnici ponovo moliti za posao, naravno da će stari odbačeni materijali koje je koristila da deluju kao dobar način, naravno da će doći želja da uzme tuđe jer strah kaže da svoje i nema. No, baš kao što je Snežana i rekla: stanem, dišem, osećam, trpim, verujem, ulažem. Nežno i čvrsto, korak po korak, ciglu po ciglu gradi sama svoju stabilnost. Sebe. A to zadovoljstvo rada svojim rukama- to je ljubav. To je slatkoća života.”

Ivana Paunovic
OLI psihoterapeut i supervizor