Kako prošlost uspe da ide ispred nas? Ko bi se u trci života kladio na nju? Zar nije ona ispala iz igre?

psihoterapeut, edukator i supervizor
Kako prošlost uspe da ide ispred nas? Ko bi se u trci života kladio na nju? Zar nije ona ispala iz igre?

Ona: Ne mogu da ti objasnim. Ne slušaš me. Samo teraš po svom i uglavnom me ignorišeš.

On (upadajući u reč) : Ne ignorišem ja tebe. Ja tebe čuvam. Ja sam taj koji o tebi brine. Ti si ta kojoj nije ništa dovoljno. Šta god ja uradio tebi opet treba još. Njanjava si i spora. Da ti nema mene u depresiju bi pala.
Continue reading “Prisluškivanje nesvesnog”Kada je sam prazan je. Sebe oseća jedino kada uspe da privuče druge. Ako reaguješ negativno na to što radi iz njega će izbiti bes. Jer to za njega znači da si poricao ono što on misli da je njegova ličnost i “individualnost”. Oni moraju da imaju publiku. Moraju da nađu neku gomilu. Moraju da imaju mesto gde će da se istaknu. To rade kroz dominaciju. Osećaju da su vredni samo kada izdominiraju gomilom i istaknu se u njoj. Nemaju identitet bez nje. Dakle, nemaju identitet.

Dok se gušimo u pogrešnim tumačenjima asertivne komunikacije, ljubavi prema sebi i drugima i pozitivne psihologije treba izroniti i sa kojim dobro postavljenim granicama i donetim odlukama, ma koliko one koštale,
jer;
Prava cena svih stvari je ono čega moramo da se odreknemo da bismo ih dobili.

Ono što kontrolišeš nemaš, ono ima tebe

“Ne smem da oslobodim tenziju, moram da kontrolišem, inače će nastati haos.”, reče mi klijent.
Zamišljam kako baš na ovom mestu nastavljam razgovor sa klijentom. Ovaj put sa njegovim nesvesnim. I pitam:
Continue reading “Razgovori sa nesvesnim- kontrola”“Hajde da se pretvaramo. Ovo je kao pravi auto, crveni je moj, plavi tvoj i onda…”
Nisam do kraja čula dečakov plan, mada par minuta kasnije sam videla da je uspeo jer se cela mala ekipa šestogodišnjaka ozbiljno zabavljala.

Nije bila samo zabava. Bilo je to pravo zadovoljstvo.
Videla sam dovoljno da imam odgovor na to šta čini to zadovoljstvo.
Ideali 𝒾 𝒾𝒹𝑒𝒶𝓁𝒾𝓏𝒶𝒸𝒾𝒿𝑒

Bliskost i ljubav potrebe su svakog čoveka. Neki su sa tom svojom potrebom u kontaktu, neki od nje beže.Čujem od klijenata različite rečenice kojima pravdaju bežanje. Od “Meni to jednostavno ne treba”, “Svi su oni isti, nema tu šta puno da se bira”, do viceva koliko muškaraca, odnosno žena treba jednoj osobi da bi ispunila ljubavne potrebe. Aludirajući da jedna nikako ne može biti dovoljna. Dobro, fina pošalica, no da vidimo šta je iza nje.
„I’m losing my will,“
„I can’t set goals for myself,“
„I feel empty,“
„Every day is the same, I don’t know what to do.“

It hurts while we let go
Fear of pleasure. That sounds peculiar. Why would we fear something beautiful? And yet we see so many examples where people avoid pleasure or become tense in pleasant situations.
