Najviša forma ljudskog stvaranja

Ispratila sam poslednjeg klijenta za danas. Ugasila sam svetla i krenula ka izlazu. Dok su se moje misli još uvek bavile logistikom i tražile ključ iskoči mi već verbalizivan osećaj. On se očito bavio iskustvom, ova logistika mu je dosadna. I puf, kaže: “Koliko je umetnosti danas stvarano u ovoj prostoriji.” Ih, pomislim, možda je malo previše poetična i teatralna izjava, no tu je i mene celu zainteresovao da čujem još. I tako sam počela da se slušam:

Continue reading “Najviša forma ljudskog stvaranja”

Biće po mom?

Dok se gušimo u pogrešnim tumačenjima asertivne komunikacije, ljubavi prema sebi i drugima i pozitivne psihologije treba izroniti i sa kojim dobro postavljenim granicama i donetim odlukama, ma koliko one koštale,
jer;
Prava cena svih stvari je ono čega moramo da se odreknemo da bismo ih dobili.

Continue reading “Biće po mom?”

Distorzija ljubavi

Ideali 𝒾 𝒾𝒹𝑒𝒶𝓁𝒾𝓏𝒶𝒸𝒾𝒿𝑒


Bliskost i ljubav potrebe su svakog čoveka. Neki su sa tom svojom potrebom u kontaktu, neki od nje beže.Čujem od klijenata različite rečenice kojima pravdaju bežanje. Od “Meni to jednostavno ne treba”, “Svi su oni isti, nema tu šta puno da se bira”, do viceva koliko muškaraca, odnosno žena treba jednoj osobi da bi ispunila ljubavne potrebe. Aludirajući da jedna nikako ne može biti dovoljna. Dobro, fina pošalica, no da vidimo šta je iza nje.

Continue reading “Distorzija ljubavi”

Život kao živa svirka

Iz pozadine čujem Albéniza. Ritam španske gitare mi odjekuje telom i vraća slike andaluzijske obale. Polako konstruiše i misli. Sve se spaja u jedan ritam.

Continue reading “Život kao živa svirka”