Kako meriš ljubav ?

“Ja bez tebe ne mogu da živim.”
Ne možeš?

Uh.
Osobe koje mogu jedna bez druge više se vole. Zapravo pravilno bi bilo reći vole se, za razliku od prvih. Oni su posvećeniji jer su u kontaktu sa tim da je to njihov l i č n i izbor, a ne moranje. “Ja te biram”, a ne ” Ja te moram”. U zavisnosti nema ljubavi.

Continue reading “Kako meriš ljubav ?”

Halucinacije

Bila jednom jedna Ana. Ana je upoznala Milana. Dopao joj se na prvi pogled. Projektovala je fantaziju i odlepila. Umesto da vidi i upozna Milana. Počela je da ćaska pričajući sve što misli da Milan želi. Sve što misli da ona želi. – Umesto da sluša Milana, prati i artikiliše vlastite doživljaje i ideje. Tako Ana falsifikuje sebe zarad falsifikata Milana. Izmišlja, fantazira, halucinura. Priča se sve više razrađuje.
-Umesto da se posmatra i produbljuje.

Uključi se i Milan u priču pa se probije po koja istina Milana. Ne da se Ana. Iskrivi tu istinu da se uklopi u fantaziju. -Umesto da integriše u istinit kontakt. Opsednutost slabo formiranom željom i snažno postavljenog cilja u ljubavi koji joj ni sam nije jasan jer se nema kad razjasniti, jer opsednutost mota mehanizme, voza njenim ponašanjem silovitom brzinom. -Umesto da stane, vidi i oseti šta joj je potrebno.

Continue reading “Halucinacije”

I opet ljubav je odgovor

Rad

Lepo je kada odaberete da budete psihoterapeut zbog pomaganja drugima. No, kao i u ljubavi ispostavlja se da nije dovoljno da je samo lep. Mora tu biti još nečega da bi trajalo. Zapravo trajanje je rekla bih i manje bitno. Mora biti još nečega da bi bilo kvalitetno ma koliko trajalo.

Continue reading “I opet ljubav je odgovor”