Nije puko preživljavanje

“Kako ovo da rešim?”, “Kako ovo da prerastem?”, “Kako da me ovo ne muči?”

Da, razumem, važna su to pitanja. Potrebni su vam ti odgovori.
I
Ne zaboravite

Cilj psihoterapije nije samo savladavanje problema. Uostalom da li je život samo puko preživljavanje? Problem, pa ga rešim, pa problem, pa ga rešim. Pa malo rasterećenja. Pa problem, pa ga rešim. Pa veće rasterećenje. Pa problem, pa ga rešim. Pa još jedan..Pa…

Radost

Ne, život ne mora da bude puko preživljavanje. Šta više i to samo preživljavanje može biti ugroženo padanjem u depresiju ako u životu ne pronađemo neku radost.

Ne, ne morate da budete srećni za praznike, niti bilo kod drugog dana. Ne vršite presiju na sebe da se osećate ili mislite na određen način. Da, što više jurimo sreću to je manje imamo. Ali hajde na ove redove da dodamo pasus jer priča ovde ne mora da bude gotova.

Tražite radost. Stvarajte je. Jer kada se reše ti problemi osim što dolaze novi šta onda? Nađite šta vas radi, šta vas ispunjava osim pukog izbegavanja ili prevazilaženja bola. Mi više težimo tome da izbegnemo bol nego susretnemo radost, govorio je Frojd. I jeste. Izbegni, reši , objasni, radi. Šta nas razlikuje onda od mašina osim eventualno verbalna fluentnost i fantazije da mašine nismo iako tako živimo.
Šta na ovom svetu u ovom vašem životu vama izaziva radost? Mislite li uopšte o tome? Šta vas radi, šta vas pokreće? Šta čini da osetite svoj krvotok kako pulsira u ritmu života?

Neću da budem kao mašina
Evo sad ću da budem radostan

Naravno ništa od toga. Radost nije mentalni stav. Zato je ne možemo mišljenjem konstruisati. Ona tu i ne postoji. Postoji u našem telu, ne glavi. U strujanju naših doživljaja, naših osećanja. A kada zahtevate radost zahtevi vas ukoče i nema strujanja. Nema kretanja, pa nema ni osećanja. Logično, ako pustite nogu da visi nepokretno nekoliko minuta gubite osećaj u nozi. Ona je utrnula. I kako se vraćate osećaju? Krećete se, osetite bol utrnulosti, pa zadovoljstva ponovne cirkulacije. I jako važno – ne ulazite ponovo u začaran krug zabranama da osetite bol jer onda, jel te i nema rasterećenja. Sve te zabrane nastale su iz straha. Ova je emocija dobra, ova nije, ova sme, ova nesme ili…šta ili? Desiće se nešto strašno. Neće. Desiće se bol ali ona nije strašna, ona je samo bol. Bol posle koje ide prijatnost-rasterećenje. Pa tako pokretni idete i krećete se ka svojoj radosti.

Ne morate biti srećni ako niste. Uostalom sreća je promiskuitetna, dolazi i prolazi kako god okrenete, ali šta je sa radošću? Sa onim punim osećajem strujanja života u vama? E, tu se mi pitamo. Tu mi tražimo i stvaramo svojim bićem, osećajima, mišljenjem i delanjem.

Nije život puko preživljavanje i ne pravite to od njega nesvesni svog uticaja i značaja za svoj život i svoju radost.

Ivana Paunović
OLI psihoterapeut i supervizor