Imala sam potrebu nešto da podelim sa vama. Otvorim prazan list i sinu mi baš ovaj naslov. Nije baš da mi je ova “play lista” trenutno u pozadini. Mora da je nešto drugo u pitanju.

Pa da! Toliko je psiholoških tekstova na račun neurotičnog karaktera, neki vole da kažu “patologija” iliti raznih problema i prepreka u nama. Možda je zaista vreme da se podsetmo šta je sa druge strane te priče. Šta je zreo odnos prema sebi, pa ovim, a opet preciznim rečima, zrela ljubav prema sebi, drugima i svetu?
Šta je to što bi Frojd nazvao genitalni karakter, From produktivna orijentacija, Jung individuacija, OLIjevci sposobnost za ljubav i rad ili jednostavno: šta je to zrelost ?
Zamislimo
Zamislimo da možemo direktno da pitamo Frojda. Da mu kažemo da smo se naslušali i načitali o raznim problemima, ali da mislimo da nam u svemu tome može pomoći i fokus na cilj, a ne samo prepreke. Ponudimo ga cigarom, ili možda on nas i slušamo. Pa kaže: ” Genitalni karakter ili ovo što ste Vi ( nešto misim da bi bio na “Vi”) nazvali zrelost, a moji nastavljači dodali nove nazive za istu stvar, je karakterna struktura osobe kod koje su oralni i analni libido izgubili svoju dominantnu poziciju i deluju pod supremacijom genitalnog seksualiteta, kojem je cilj seksualno jedinstvo sa članom suprotnog pola. “
Uuu. Ipak je bio romantik. Šalu na stranu, osim što smo sposobni da dobro funkcionišemo seksualno i socijalno čega tu još ima, šta to znači ?
Pa da se podsetimo
U sred kojekakvih laži, manipulacija i krađa, što materijalnih što emotivnih, od toga što čovek krade više me brine što ne stvara sam.
Mi smo u prirodi bića stvaranja. Ne samo nagona. U nama nisu samo impulsi, suv razum i razne socijalne potrebe. Na kraju ili na početku to su naši alati. Našim razumim, srcem, iskustvom, imaginacijom, odnosima sposobni smo da transformišemo ono na šta nailazimo u životu, naravno i nas same. Da stvaramo. I ne samo da možemo nego reći ću i moramo ako želimo da pratimo svoju prirodu tj prirodu uopšte. Svi kapaciteti koji su nam dati, a mi ih ne koristimo rđaju u nama, a osećaj te rđe je bol simptoma.
Zreo karakter usmeren je na stvaranje. To je više od konkretne akcije to je životno usmerenje. To je način na koji se odnosimo prema sebi i svetu. Tada smo usmereni da koristimo svoje snage, ono što u datom trenutku imamo. Da koristimo svoje sposobnosti i da ih tim korišćenjem razvijamo. Jasno, moje usmerenje je takvo da prvenstveno mislim na emotivne sposobnosti ali zapravo ovo se odnosi na sve. Da radimo, da se krećemo, osećamo, misimo, stvaramo nove misli, nove elemente odnosa, pesme, slike, ideje, prijateljstva, nova pitanja, perspektive. Da koristimo sve mišiče psihe i tela.
Pa i logično je zar ne? Šta se dešava kada neko odluči da se ne mrdne iz kreveta, šta se dešava sa njegovim mišićima, telom? Propada. Zašto mislite da je drugačije i sa našim drugim kapacitetima?
Stvarajte.
Zreli smo, zadovoljni, mirni, balansirani ili kako vam volja za pridevom, onda kada koristimo ono što imamo. Kada to vidimo, prepoznajemo, koristimo i uprežemo svojom voljom i inicijativom ka autentičnim ciljevima.
Kada igramo sa dodeljenim kartama. Svim. Kada igramo sa empatijom, razmenom, ambicijom, hrabrošću, sa emocijama i razumom, iskustvom i pitanjima, sa “znam” i sa “ne znam”, disciplinim i nežnošču, sigurnostima i nesigurnostima, sa usponima i padovima, sa radošću i sa bolom, sa odsjajom i sa senkama, sa trpljenjem i prepuštanjem. Sa prihvatanjem, poštovanjem i zahvalnošču za datu nam partiju.
To je zrelost. To je sposonost za ljubav i rad.
Zato:
Dovedite nešto u pitanje. Pevajte pod tušem. Nađite novu perspektivu. Napišite pesmu, neka je i loša. Postavite još jedan cilj. Ili zaigrajte ili ispričajte priču ili naslikajte nešto. Dobićete ogromnu nagradu. Stvorićete nešto.
Ivana Paunovic
psiholog
OLI psihoterapeut i edukator