Pusti, neka bude

” Pustite, polako, videćete.”
” Kako da pustimo, verovatno ima neka tehnika, vežba, nešto da učinimo..?!”

Eto mene opet, rekoh edukantima da bi možda “pustiti” i ovaj put bilo najefikasnije u radu.

Biti i imati

Skoro sam pisala, ispirisana Fromom, o razlici “imati” i “biti”. Posedovanja i bivstvovanja.

Što se manje vezujemo za imovinu, materijano, titule, to se više vezujemo za svoje biće, ono što jesmo.
Što više skupljamo materijalne i socijalne trofeje, tj što više tražimo sigurnost i identitet u onome što posedujemo, manje ga nalazimo i stvaramo u sebi.
-Imati se temelji na posesivnom odnosu. Imam kuću, titulu, posao, pa čak i imam ( posedujem) partnera.
-Bivanje se temelji na ljubavi i uzajamnosti.
Tada se ne merimo prema tome koliki nam je kapacitet da posedujemo spoljašnje forme, već koliki nam je kapacitet da vidimo, prihvatimo i volimo sebe i druge.

Ukoliko jurite za posedovanjem, imanjem, kojekakvih trofeja umanjujete kontakt sa sobom, bićem, a vala i ograničavate mu značajno slobodu.

Lični zatvor

Nemojte zaboraviti: stvari koje imamo imaju nas. Teško napuštate stvari koje imate onda kada ste u njih ugradili svoj identitet, svoju sigurnost i mentalno zdravlje. Imam firmu, titule, lajkove, kuću…Tada ste dozvolili stvarima i nekoj socijalnoj formi da budu veći i značajniji od vašeg bića. Tada vam oni ulivaju sigurnost, a ne vaše sposobnosti i ono što vi jeste.

Ne impliciram da je za vas rešenje nomadski život, mada ne znam, možda i jeste. Svakako ako se bavite sobom imaćete tačan, iskren i autentičan odgovor…Dokle vam je važno da nešto imate, koliko, zašto…Ako se bavite stvarima nećete znati. Mada možete misliti da znate. Ako svoju slobodu vidite u npr. novcu ili moći jurićete da je steknete- na pogrešnom mestu. Nezgodacija nije samo u tome što je nećete naći, već ćete izgubiti i ono sa čim ste krenuli. Onda i sebe, jer bez slobode nema ni nas, bivstvovanja.

Bivanje i činjenje

No, kako sam povezala Froma sa ovom situacijom i inspiracijom sa edukacije- jer je to jedna slična antiteza.

Bivanje

“Pusti, neka bude” zapravo znači ne čini ništa, samo budi ( i pusti drugo da bude). Kada se plašimo toga šta ćemo tu videti bežaćemo stalno u neka “činjenja”. Iluziju kontrole nečega što mislimo da mora da se stalno kontroliše. Nas samih. Bežaćemo od onoga što jesmo, plašeći se da je to nešto strašno, što nam se ne sviđa ili što nas plaši. Nešto sa čim mislimo da nećemo moći da se nosimo. Ili da drugi neće moći, misleći da je to bitnije.

Distrakcije

Verovatno ste nekada jurili u posao samo da ne stanete i ne osetite kako ste, jer ste negde znali da je odgovor: teško mi je, zabrinut sam, uplašen. Ili ste jurili u drugi odnos i nove komplikacije da ne biste osetili bol gubitka prethodne veze. Ili ste jurili na neke kojekakve “zabave” da se ne konektujete sa onim što zaista želite, jer ste se plašili da to ne možete ostvariti.
Da ste pustili da bude učinili biste mnogo više za svoje biće. A znate kako to ide- što više jurite u ta kojekakva činjenja iz bežanja, to manje znate kako ste zaista i šta želite. Začaran je to krug koji vas vodi sve dalje od onog što sve vreme jednostavno bivstvuje tu. I eto zašto je terapijsko pitanje:” Kako ste?” i puštanje da damo i čujemo odgovor toliko značajno. I eto zašto je nekada mnogo važnije od bilo kakvih tehnika. I eto zašto nekada traži toliko strpljenja i sposobnosti da damo i čujemo odgovor.

Činjenje

Dakle, “Pusti, neka bude” znači ne činiti ništa ( što je, vidimo deo činjenja promene obrasca, no da ne komplikujem dalje).
Ako činimo znači da ne puštamo da bude. Činjenje tada znači pokušaj menjanja, a da ne znamo ni tačno šta.

Da se razumemo, naravno da mnoge stvari i treba da menjamo. No, kada je u pitanju stanje bića pokušaj menjanja je negiranje, neprihvatanje, pa tako i umanjivanje nekog dela nas. Zato nekada jednostavno treba da pustimo, da vidimo, osetimo, a onda se spremimo za akciju. Svesno i jasno.

Kada pustite stvari da budu i sebe da budete možete sebe zaista osetiti.
Bivanje je kao tok.
Činjenje je guranje.
Kada nešto činite onda gurate i svesno se neprežete. Oba su život i oba su nam potrebna. Mudrost je razlikovati situacije u kojima stvari treba da pustimo, a kada treba da guramo. Mudrost je i ne mešati ova dva. Ne definiše nas samo ono što činimo iako može na nas uticati. Ako se nismo osetili i definisali činjenje neće popraviti nedostatak. Čistim činjenjem ne možemo postati biće.

Evo kako to vidim.
Možete se bućnuti u more i plivati. Uživati u talasima, kontaktu vode sa telom, Suncem koje vas dodiruje, pustiti slobodan tog misli, osećaja i trenutka. Možete i plivati do cilja i takmičiti se za trofej. U prvom slučaju uživate u stvarima kakve jesu, prepuštate im se, u drugom svesnim naporom volje postižete nešto spolja.
Ove dve različite energije, zajedno daju jedinstvenu i balansiranu celinu sa dva različita, u suprotnom smeru, usmerena toka energije. Jedno je puštanje, drugo je kontrola. Život treba da ima oba smera da bi bilo pulsiranja: napetost kroz činjenje i puštanje kroz bivstvovanje.
Želim vam da dovoljno budete da zaista osetite i znate kada i zašto nešto činite. Kakav god konkretan rezultat bio- vaš je.

Pusti, neka budeš.

Ivana Paunovic
psiholog,
OLI psihoterapeut i edukator

Photo credit 📸instagram/ bk_vlc