I šta sad?

Klijent: “Da, sada mi je sve jasno. Uviđam šta se dešavalo i šta sada da radim?”

Ne znam kome ovo pitanje teže pada, da li klijentu ili psihoterapeutu. Hajmo zajedno da sklonimo težinu sa ovog važnog pitanja.

Znali to na početku ili ne dolazimo na psihoterapiju zarad razvoja, zarad sopstvene individuacije i separacije od onih i onoga što je našu volju i inicijativu držalo zarobljenom (zbog čega smo i imali simptome zbog kojih smo prvobitno došli) Proces separacije i individuacije uvek sa sobom nosi određeni nivo anksioznosti. Tako je.

Da bismo kreativno ispoljili svoju volju kroz ostvarivanje sopstvenih ciljeva moramo preuzeti odgovornost za uvide do kojih smo došli. Da preuzmemo teret odgovornosti za sopstveni razvoj. Tako je.

To što smo uvideli sve što smo radili ( i što su nam drugi radili) vodi nas ka sledećem zadatku. Kao na sledećem nivou igrice. Sada kada sve znamo mi smo odgovorni ne samo da odgovorimo na “šta sada” već da to i činimo.

Da se odvojimo od potrebe da neko nešto čini za nas već da počnemo mi da činimo za sebe. Tako je.

Energija razvoja

Možete to zamisliti ovako: u svima nama postoji energija razvoja, života koja teži da se širi i protiče. Ova energija u nama stalno podstiče nas razvoj ( nekada su nam nemili načini ukoliko se opiremo). Imamo samosvest i sposobnost izbora što znači i odgovornost. Kako beše ona: ” i dar i prokletstvo” . E sada umesto ovog teatralnog možemo koristiti i precizan izraz : “i sloboda i odgovornost”. Ispoljavanja ove energije nisu samo adaptivna već i kreativna ispoljavanja naše volje.

Svaka separacija je manifestacina volje za individuacijom

Svaki put kada zaustavljate proces separacije zaustavljate svoj sopstveni razvoj. To se odnosi od onih prvih odvajanja od roditelja, od vašeg prvog “ne” kada mama tako kaže, preko prve diskusije sa ocem, preko odlaska i fizički od kuće. Preko odvajanja od partnera koga volite. Preko odvajanja od mogućnosti profesije i odabira jedne. Sve do odgovora sebi na pitanje “i šta sad?” umesto terapeuta. Vidite svim tim činovima odvajanja vi nalazite i kreirate nešto svoje. Dodajete sopstvenu originalnu unikatnu individualnost i tako stvarate nezavisnu snagu koju okrećete ka sebi i svetu. Tada ste čovek za sebe kako bi From rekao.

Brkanje lončica

Sve ovo ne znači da radite samo kako vam dune i brkate bunt sa separacijom. Bunt dečiji kao takav je još uvek pokušaj razvoja individualnosti, samo faza iz koje treba ići dalje.

Sve ovo ne znači ni da vas baš briga za sve ljude u vašem životu. Šta vise individuacija uvek uključuje da ste iz neke separacije poneli deo tog odnosa u sledeće faze života. To zovemo internalizacija i identifikacija. Poneli ste od majke šta ste želeli, razumeli, obradili, odabarli. Isto i od oca, od ostalih figura i iskustva koje ste imali ali to ste uradili svojim biranjem zalaganjem i sopstvenom voljom. Ne zato što ste morali zato sto ste bili ucenjivani ( nedavanjrm ljubavi) ili sami sebe ucenjivali ( ne davanjem ljubavi). Uzeli ste za sebe i uneli u sebe sva ta iskustva koja u vama sada dobijaju vaše primese. Vašu individualnost. Znate možda spremate gibanicu po maminom receptu ili šutirate loptu baš kao otac ali to je sada na vas specifican način dok u isto vreme nosite i deo te osobe u sebi.

Bilo da ste postavili ili čuli ovo pitanje znajte da ovaj proces nije lak. Nadam se da taj zahtev nemate jer se neće ispuniti. Svaka individuacija praćena je strahom i krivicom. Sa svakim novim nivoom mi napuštamo stari zato i osećamo krivicu zbog prekida nekog vezivanja i naravno od susreta sa nepoznatim, novim. I to je tako. Nema tehnike ni terapeuta koji to može da otkloni. To prihvatamo, podnosimo i činimo sami. I ako ste prevazišli durenje ili maženje ( da bi drugi to učinio ili da biste manipulacijama izbegli neminovno) dolazite do prihvatanja kao akta sopstvene volje. Ja vas ne teram, nikome niste dužni, ne morate. Vaša je sloboda. Nužnost je priroda samog života a vi birate hoćete li taj izazov prihvatiti.

Hoćete li prihvatiti slobodu iako nosi odgovornost. Hoćete li prihvatiti zadovoljstvo iako nosi bol. Hoćete li prihvatiti život iako nosi smrt. Hoćete li prihvatiti individuaciju iako nosi separaciju.

Podsećam ne morate, vi život birate takav kakav je ako imate želje i prihvatite svoju volju.

Neka bude kako vam volja.

Ivana