Ljubav je zamka

“Dobro od svih problema koje si čula ima li luđeg od mog? Dobro i to si možda puno puta čula ali stvarno ko se to još sklanja od ljubavi. Pa sedim ovde mesecima i pričam kako mi treba ljubav i sada kada je dobijam od njega ja se povlačim. I ne znam kako to da objasnim ali bukvalno osećam kako bih da pobegnem, obezvredim ili jednostavno ne čujem i ne vidim šta on sve čini za mene. Koliko je strpljiv, sjajan, brižan i zanimljiv čovek. Pa ludo je.”

Beži

Pa nije. Zapravo je vrlo logično. Vidite, koliko kod insistirala Maja nije luda. Maja “samo” veruje da je ona ljubav koju je iskusila ista ona koja će se ponoviti. Pa možda se pitate šta je loše u tome da iskusi jednu ovakvu vezu koja sluti na baš ono što je želela i što joj je potrebno.

Suviše je to lepo da bi bilo istinito

To šta ide posle. Verovatno vam je već poznato da iskustvo ljubavi, jel te doživljavamo prvo u odnosima sa roditeljima. Tu učimo sta je ljubav i da pređemo na stvar šta za nju treba da radimo, kakvo treba da budemo. Takođe učimo i kako će se ona razvijati i kakvo finale možemo očekivati. Ta iskustva nose nesto bolno i nose netačne informacije o tome šta je zrela ljubav a mi ih kroz život prenosimo.

Ili ti ili ja

Maja jeste osećala da su roditelji tu za nju, da joj daju šta joj je potrebno, da su usmereni na nju i naravno toj ljubavi se prepuštala. I taman kada bi se osetila bezbedno i voljeno stizao je račun.

Za sve što je dobila morala je da plati zadovoljenjem roditeljskih očekivanja. Ona je bila njihov produžetak a ne individua za sebe. I taj račun za njenu individualnost uvek je stizao kasnije. Da ide na hobije koji su oni smatrali da su za nju dobri, naravno sjajne ocene i ponašanje dobre poslušne devojčice je bilo neminovno. Naravno da nije bio kraj, šta ce studirati, sa kim ce se družiti i naravno zabavljati i udati. Za Maju je svako primanje ljubavi informacija da će uskoro morati ozbiljno da plati tu cenu odricanjem od sebe. Kao dete morala je birati oni ili ona. I šta će dete zavisno od roditelja da izabere? Neko mora pobediti kaže ovakva ljubav, jer je ljubav borba za potrebe. Dete će jasno uvek izabrati roditelje i izgubiti sebe zato je Maja odrasla u odluci da nikada ne napravi takav dogovor. Da se nikada ne prepusti pa posle svojim potrebama da plaća. Njeno izbegavanje ljubavi je zapravo pokušaj da sačuva sebe.

Ono što nije znala je da to ljubav nije.

Ljubav ne oduzima. Ljubav daje.

I vidite nije problem Maji, kako ona to misli to što je Dusan nežan, usmeren na nju i što joj pruža ljubav. Problem je što u Majinoj nesvesnoj priči sklopljenoj u prvim ranim iskustvima stoji informacija šta će se desiti posle. Taman kada se “navuče” kako kaže i prepusti odnosu mora će da se odrekne svoje individualnosti. Stvari koje ona voli i u kojima uživa. Takođe prateći priču prepostavlja da će toliko biti zaljubljena da će na to već pristati. Naravno ona više nije zavisno dete koje to mora uraditi da bi sačuvalo negu i brigu roditelja od kojih je tada zavisila ali Maja sada toga mora da se seti. Da se seti da to što je ljubav koštala sopstvene individualnoati ne znači da će to tako ponovo biti. Za nju je svako prepuštanje ljubavi značilo gubljenje sebe. Zato od nje toliko beži. Zato ne može da primi i da da. Veruje da je to cena. Drugog iskustva ni kasnije nije imala ( birajući partnere koji to ni ne mogu da joj pruže) i time je zapečatila početno pogrešno uverenje.

Ljubav nije gubljenje sebe ljubav je kontakt sa sobom (i drugim)

Kada nekog volimo nama je individualnost te osobe važna. Mi joj ne uzimamo, ne otimao sta više podstičemo je. Ljubav je rast a ne sabijanje nekoga u kutiju naših očekivanja. Ne znamo da li i Dušan isto misli. Možda i ne. Ali oboje za odnos imaju šansu tek kada Maja prestane da projektuje slike prošlosti i dozvoli sebi da vidi realnost sadašnje situacije svesna da je njen položaj deteta davno prošao.

Vidite ove naše priče o tome šta je ljubav su nesvesne. Što ne znači da nisu jake i uticajne. Šta vise. Pišemo ih perom deteta zaslepljenig ljubavlju prema roditeljima i zavisnosću od njih. Ostajemo u toj ulozi bez osvešćivanja ovih priča samo ih kroz godine i potvrđujemo. Nalazimo partnere koji su kao i roditelji i koji čine isto i ostajemo s utiskom da drugih nema. Samo takvi ljudi i samo takvi odnosi.

Ljudi, to nije tačno. Osim ako tako odabere.

Piši svoju priču

Šta je za vas zaista ljubav možete da napišete tek kada sklonite stare stranice. Nađete se ispred jedne prazne i počnete da ispotujete redove. Da biste to mogli morate naći tu knjigu “ljubavi”, te nesvesne scenarije, shvatiti ih i odbolovati. Zatim se odreknete toga da će prošlost biti drugačija, poštujete vaš život kao takav, ostavite prošlost i krenete “od nule”.

Nekada su prazne stranice tu da napišemo nove priče i tek tada možemo da nađemo iste takve pisce i zajedno ispisujemo nove redove.

Za Maju ljubav je zamka jer je to nekada i bila. Ali sada pitam nju, a ne obrise prošlosti:

Šta je za tebe ljubav?

Ivana