Umetnost kao psihoterapija i psihoterapija kao umetnost

Čin I

“Ona”

Ona me je davno zainteresovala. Koliko god da je gledam uvek imam još za istražiti, saznati, osetiti. Koliko god da saznajem uvek ima još pitanja. Dopada mi se. Inspiriše me. Od nje učim. Kroz nju upoznajem sebe, druge i život. Frustira me, inspiriše, razveseljava, boli, raduje. Ona je tako širok spektar života. Njegov je predstavnik. Njegovo pero. Pobuđuje, oživljava, poziva na odgovornost. Otvara vrata mogućnosti, perspektivi, slobodi. Ne vidim joj granice. Topla je, duhovita, prožimujuća, zabavna, ozbiljna, telesna, umna, igriva ali i struktuisana. Ona traži i daje. Svako može da joj se približi i da je vidi ali ne može svako da ostane sa njom. Bar ne bez truda, autentičnosti i ulaganja. I to može delovati strogo ili “opasno” a zapravo brzo shvatite da taj njen uslov posvećenost, predanosti i razvoja nije tu samo za nju, jer ona to već jeste, već za vas i vaš odnos. Za ono što dalje možete graditi vi sami i vi zajedno. I ko se ne prepadne ( sebe zapravo) i nastavi da korača može da otkrije toliko ljubavi i mogućnosti da postaje toliko blizu života.

Tu je doduše i caka jer se mnogi života plaše. Jasno da mislim i smrti jer je to deo dualnosti prirode. Jer tamo gde je pitanje života i slobode je i pitanje smrti i odgovornosti, granica. Jasno, rekla bi ona to nije ništa strašno. Ali znamo da ove teme moraju da se iskuse a ne prepričavaju. I vidite, sa njom to i možete.

Ona je vezana za potrebe koje su snažne. Pošto su snažne i životne one izazivaju i strahove. Za nju je potrebna hrabrost i intimni dodir sa strahom. Još uvek je njen proces tajanstven pa može izazivati podozrenje. Pa i kada je upoznaš uvek će ostati i neka doza misterije. Baš koliko je i sam život čudnovat i mistreriozan.

Ona je tik uz život. I neobrađen strah od života stvara odbrane od nje koje umeju da je povezuju sa ozbiljnim simptomima i bolestima. Tako vas dodatno zaplaše da se ne približavate ili ne ostajete ili ne udubljujete dovoljno. Mogla bi vam toliko redova o tome napisati. Šta sam sve o njoj čula. Naravno da u svemu tome i ima istine. Ali vidite ne udubljuju se svi da je do kraja vide. Ponekad je površnošću okovani banalizuju. Ponekad strahom od sebe je ne ispituju. Jer u kontaktu sa njim su u kontaktu sa sobom. A mnogi se plaše šta će tu sve videti. Još ne znaju a možda nikada i neće da su tu njihove najdublje želje. Ali rekla sam vam već gde su naše najdublje želje tu su i naši najveći strahovi. I ne samo želje, tu su ljudi sami i njihov život od koga toliko strepe. Preplašeni su slobode i odgovornosti koja ide uz nju. Umesto da se plaše ovoga što već čine. Što je odbacuju.

Biser

Kažu ko je sa njom u bliskoj vezi uvek je i ponalo melanholik. Hauzer je rekao da ko je sa njom je i usamljen i ambivalentan, da je željan priznanja. Štekel na primer kaže da taj koji je sa njom je uvek i neurotičar, Prust doduše dodaje da “za sve veliko u svetu treba zahvaliti neuritičarima”. I naravno sve je to i tačno. Jer je sve to i ljudsko. Ona je bolest za čoveka koliko je biser bolest za školjku.

Ona je

Umetnost

Čin II

“Kreativni pristup životu”

Šta god da radite, čime god da se bavite unesite umetnost u svoj život. Kreativno mu pristupite. Svi možemo biti kreatori svoje stvarnosti. To zapravo i jesmo ako se povežemo sa svojom odgovornošću. Zato radite to dobro. Pogledajte svoj život kao kreativni čin. Vaš život je vaša scena, pesma, platno, knjiga. Pogledajte ga. Pogledajte scene vašeg života. Sada se malo udaljite, vidite kako izgleda vaša stvarnost. Šta možete dodati, promeniti. Kakva vam je scenografija, tema, akteri. Kakve su promene na sceni, ima li ih? Unesite fleksibilnosti, nove perspektive, želje, snove, ljude. Igrajte se. Unesite nova znanja, pitajte, istražujte. Znate li da scena u koju gledate to je taj jedan život koji imate. Šta se u njemu nalazi? Šta želite da izbacite, ubacite, tranformišete? Menjate li žanr, smišljate novi?

Asistent režije

Vidite, psihoterapija može biti vaš asistent neko vreme dok vam treba. Možda kreativni saradnik, izvor novih znanja koje možete upotrebiti za scene svog života. Psihoterapeut neće da vam govori kako to treba da izgleda. Pa to je vaša predstava. Mi smo tu da vam pomognemo da koristite i razvijate svoje potencijale za jednog dobrog režisera i akteta. Po vašem kroju i merilu. Psihoterapeut poznaje principe po kojima možete izgraditi vašu autentičnu priču.

Ako ne kreairate vašu priču postajete samo akteri tuđih

I ovo je važna stvar. Životno važna. Ako kreativno ne pristupate životu, ukoliko ne razvijate svoje potencijale vaše scene će biti samo reprize predstava koje ste gledali u detinjstvu. Neko će baš kao tata, neko će baš suprotno od mame. Neko će se adaptirati i kopirati scenario, neko će baš u inat suprotno, ali vidite li: Početna baza su opet tuđi scenariji. Pomeranje sa ove ili one strane klatna. Ali nikako na vašem mestu.

Začarani krugovi repriza

Reprize uništavaju sav kreativni potencijal. Svu životnost u nama. I tada usled straha ljudi reaguju simptomom. Ono zbog čega dolaze na terapiju. Simptom dalje iscrpljuje a ipak osoba oseća sve veću potrebu za njim i sve veću zavisnost od njega i njegove “odbrambene” moći.

Zato stanite. Neka simptom bude alarm da prekinete ove predstave. Sedite na ( terapeutski) kauč i menjajte scenario.

Čin III

“Psihoterapija i umetnost”

Umetnik nije fiksiran za svet ovih neurotičnih iluzija, dovoljno je fleksibilan da se može držati realnog sveta i razlikovati ga od fantazije. Da prekine večite projekcije stvarnosti. Da gledajući stvarnost i vidi tu stvarnost, a ne samo obrise prošlosti. Da prekine večita potiskivanja i da oseća šta se sada zaista desava. I u skladu sa tim da odgovara na život.

Takođe je sposoban da se vodi vizijom, snovima, idejama, novim mogućnostima, da ode od nametnutog, da vidi dublje i dalje. Zatim da obradi svoje snove, želje i perspektive i da ih u skladnoj formi implementira u svoj život.

Dijalekticki krug

I vidite otpočećete promene u vašem životu i stvaranje nečeg novog iz simptoma, iz nekog bola. Kreiraćete nove scene koje vas vraćaju u život i opipljivu stvarnost. To novo što ste kreirali bilo je vođeno vašom istorijom, bolnim reprizama, simptomim a sada vašu istoriju kreće da određuje to novo što ste kreirali. Sada niste samo stvaralac već i produkt svoj stvaralačkog rada. Svoje umetnosti. Sada više niste ista osoba koja je počela svoj (terapijski) rad. Kroz to stvaranje ste se razvili.

Životni krug

I sada krećete ponovo. To je ( kreativni ) život. Stvarate nove scene i nakon svakog kruga se razvijate. To zovemo u psihologiji životne faze ili razvojni zadaci. I uvek će biti izazova ali ovaj put životnih izazova. Ne izazova podnošenja patnje gledanja i učestvovanja u jeftinim generacijama izvođenim reprizama. Već izazovi radosti i bola režiranja i življenja sopstvenih činova. Sopstvenog života.

Znajte, čovek stvara iz najvitalnijeg dela svog bića. I na tom putu nas pokreću i boli i pitanja i konfuzije i simptomi i radost i ljubav. Ali kada kreativno pristupimo životu to su uvek pokreti ka njemu. Ka autentičnim životnim scenama.

Srećan put i srećan rad.

Ivana