Ništa spektakularno

U koju svrhu ste započeli čitanje ovog teksta. Šta tražite, šta vam treba? Stanite. Nigde ne žurite. Ili žutite? Svakako možete odlučiti da stanete i vidite šta vam treba. Nova informacija? Novo saznanje o tome šta i zašto radite. Šta će vam to?
Stanite još jednom.

Imate li odgovor?

Da saznate zašto imate problem pa kada imate problem onda baš dosta da znate psiholoških stvati o njemu? Pa onda je nekako problem informativniji. Dobro.
Mislim da je vama podjednako problem kao i onome ko nema pojma o tom problemu. Koji ne znam zašto i kako mama i tata imaju veze sa tim. Samo zna da ga muči žena da je nervira muž. Da se plaši, a ne zna čega. Da dani nisi radosni. Da ne radi šta želi. Da je nervira šef. Da ga iritiraju kolege. Da se stalno ljuti. Da je često tužna. Da “ne zna” šta će sa decom. Da ne zna šta je pravi put. Da se pita šta je pravi put. Da ima konflikta u sebi.

Znači na istom ste. Zasto onda čitate psihološke članke na mrežama ili knjige. Ako neko ima odgovor kako da vam bude bolje? Nema. Ima ideja, ima sopstvenih recepata ili i fantazija da tačno zna šta vam treba ali u principu vaš život, vaš problem, vaša odluka, vaše resenje.

Ups. Imati psihološka znanja nije neka vajda, verovati u idole koji rešavaju za vas nema veze sa vezom.

Dobro. Šta želite?

Da vas neko pogura? Dobro. Kao i auto hajmo, samo morate da držite volan, nastavite da vozite, odnesete kod majstora da vidi šta je, gde je zapelo, a ne stalno da po ulici molite da vas neko gurka po kraju.

Aha. Možda želite da znate da su sva vaša pitanja opšta ljudska pitanja i da niste sami. Može. Ovo su sva opšta ljudska pitanja i niste sami. Svako od nas svakoga dana na svoj način znali vi to ili ne ( ili ono) odgovara na pitanja života, radosti, smisla i sopstvenog puta. I uglavnom pojma nemamo. I to je polazna i dolazna tačka. I kada vam deluje da nije tako – tako je. Od ljudi vidite onoliko koloko odluče da pokažu ili koliko vi želite da vidite. Isto je i vama sa vama i sa drugima. Ali da, vozimo se svi u istom čamcu.

Naravno da ima ljudi koji imaju jasniju sliku, da imaju znanja koja pomognu da budu putokaz. Naravno da postoji mudrost ali samo upotpunjena pitanjem:

I šta nam je činiti? Pa da činimo. Svakoga dana da činimo. Krećemo se, živimo, osećano, radimo, delimo i u osnovi svega ovoga da svesno budno otvorenih očiju gledamo sebe i svet ostavljajući kapute idealizacija, šešire očekivanja, obuću prošlosti, kravate intelektualizacija, košulje racionalizacija, šešire socijalnih očekivanja. Usmeravamo svoje poglede ka unutra i svojim očima gledamo sebe i svojim očima gledamo druge i svet. I odlučujemo, tolerišemo, trpimo. Ne igramo se maskembala sa životom. Iskreno ustajemo u novi dan i hrabro hodamo istinama života.

Za taj put vam ne trebaju džakovi kojlakvih znanja da vučete sa sobom kao da nemate pametnija posla.

Evo tako šetam sa vama sada i kažem vam. Ja ne činim da živiti mojih klijenata budu drugaciji. To čine oni. Ako čine. Ako me čine čekaju mene pa kada im dojadi počnu oni i onda se rastanemo. Jer imaju pametnija posla. A ja ja volim da prisustvujem tom životu. Ja volim da sam putokaz, iskrica, saputnik, sapatnik, saradnik života.

Ali mi lepo i da prisustvujem samo svom životu. Zato volim i odmor. Zato volim i nove ideje i da zajedno prisustvujemo životu.

A nekada volim da zaboravim da se ne probudimo svi. Da ne odlučimo svi da živimo već da nosimo maske i kostime života.I posao mi može dati čak i zabludu da može biti drugačije.

A onda se setim da mi ne trebaju. I da to ne mora niko da mi kaže. A onda mi bude i teško pa to podelim. Kao i danas sa vama, pa mi bude lakše. I tako šetam kroz život. Psihoterapija je jedna od mojih riva. Nesavršena, upitna, prijatna, neprijatna, otvorena, ograničena, inspirativna, naporna, zanimljiva, dosadna, vesela, tužna. Baš kao i ja baš kao i vi baš kao i život.

Sve u svemu mogu vam reći ne bunim se. Kakva je privilegija šetati.

I vidite nema velikih tajni koje morate nekako da nađete pa otrijete. Koje su negde u svetu ili kod nekih velikih ljudi. Takva je priroda, sve je u vama. I sve je tu sada. Ne morate da čekate. Ako sada ne želite kažite : “Ne” , ako želite kazite: “Da”. Niko to ne zna bolje od vas. Ako nešto hoćete drugačije promenite. Ako osećate nešto nastavite da osećate, ako želite želite pa ostvarite, ako ne idete dalje. Imate oči, uši, glas, glavu, telo, pokret. Sve je tu. Koristite. Niko ne može bolje od vas.

Ništa spektakularno, ništa dramatično, ništa specijalno za vas, ništa što se mora toliko otkrivati, prokljuviti, raditi i raditi. Naraditi se i preznojavati, saznavati i imenovati i bez daha dizati tegove trauma, moždane ćelije spaljibati poslom koji nije za njih, tražiti gurue. Nego život. Vas život. Vaša odgovornost. Vaše potrebe. Vaši osećaji i želje. Vaše odluke. Vaše realizacije. Vaše promene. Kada želite, ako želite, sa kim želite. Vaš put na zemlji koja svima nama daje tlo.

Ovaj tekst ništa neće uraditi umesto vas. Ali primetite da smo prošetali zajedno. Nastavite ako želite, ništa vas ne sprečava.

Ništa spektakularno, ali može biti mnogo lepo. A to zadovoljstvo ni jedna spektakularnost ne može da dosegne.

Ivana Paunović

psiholog

OLI psihoterapeut i supervizor